logodj2yicon2ficon2

Održan 15. Nadbiskupijski križni put mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije

Utorak, 23 Ožujak 2021 15:56

U Centru za duhovne obnove Božjega milosrđa na Ovčari, pod geslom „Milosrdan je i milostiv Gospodin!“ (Ps 103, 8), u subotu 20. ožujka 2021. održan je 15. po redu Nadbiskupijski križni put mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ove je godine križni put zbog mjera protiv širenja zaraze prilagođen i programom i načinom sudjelovanja. U samom Centru na susretu fizički su sudjelovali nadbiskup mons. Đuro Hranić, pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, članovi Povjerenstva za pastoral mladih na čelu s povjerenikom vlč. Mariom Žigmanom te studenti i mladi udruge DUHOS koji su animirali susret i misno slavlje. Ostalim župama, napose njihovim mladima pružena je mogućnost virtualnog praćenja kateheze i molitve križnog puta putem društvenih mreža Ureda za pastoral mladih.

Na početku susreta nadbiskup Hranić u svojoj je katehezi progovorio na temu Zašto Bog ne odgovara na našu patnju? Odgovarajući kako Bog već jest odgovorio, nadbiskup je pojasnio kako je onaj koji je na zemlji činio samo dobro, koji je ozdravljao, ipak bio ponižen, osuđen, mučen i ubijen u strašnim mukama križa. No, u tom križu i na križu, u Kristovoj smrti vidimo veličinu i snagu Božje ljubavi prema čovjeku.

Nadbiskup je nadalje istaknuo kako se ljudi često pitaju: Bože gdje si?, no ponekad nisu svjesni kako su prije toga svojim grijehom zapravo rekli Bogu ne i odbacili ga. Kada nas Bog stvara, daruje nam život kao dar da njime upravljamo, no on nam također daje slobodu i prihvaća rizik da mu ponekad kažemo ne. Bog nas za to ne kažnjava, nego smo mi oni koji često živimo kao da Boga nema te se sami grijehom odvojimo od Boga i njegove blizine, a time i od mira i radosti te ispunjenosti života. Bog po Kristu pokazuje da je on, koji je nama darovao slobodu, nemoćan pred zloporabom naše slobode i da nas ne može osloboditi od patnje, zla i križeva jer je patnja posljedica društvene dimenzije slobode. Bog ostavlja čovjeku slobodu i prihvaća njegova odbacivanja, ali u svojoj dobroti, milosrđu i ljubavi pronalazi načine i dolazi do čovjeka, prati ga u njegovim trpljenjima i osamljenostima te pomaže nositi životne križeve.

Isusov križni put i smrt jest poistovjećenje sa situacijom čovjeka grešnika, odijeljenog od Boga. Krist zbog tih grijeha prolazi iskustvo osamljenosti, Božje napuštenosti i smrti. Svaki čovjek, grešnik, stoga nije sam, nego u iskustvu Kristove osamljenosti na križu shvaća da i u vlastitim križevima i patnjama ima iskustvo Božje blizine i ljubavi. Zaključujući katehezu, nadbiskup je pojasnio kako nije točno da Bog ne odgovara na našu patnju. On je već odgovorio po svome sinu i pokazao ostavlja li nas same i prepušta li nas trpljenju, zlu i smrti. On trpi s nama. Po svom Sinu sjedinio se sa svakim čovjekom, svakim koji trpi i pati. Umro je da bismo i mi po zajedništvu s njime slavili uskrsnu pobjedu.

Po završetku križnog puta, nadbiskupijski se povjerenik zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog oblika Nadbiskupijskog križnog puta, nadbiskupu Hraniću i pomoćnom biskupu Ćuriću koji su se uključili u slavlje, okupljenim članovima Povjerenstva i mladima koji su animirali susret, autoru križnog puta vlč. Mateju Glavici te Jerku Abičiću koji je tehnički osigurao virtualni prijenos kateheze i križnog puta. Nakon toga pozvao je nazočne na zajedničku molitvu krunice Božjega milosrđa na sve nakane onih koji su pratili prijenos te ujedno pozvao svećenike koji su virtualno pratili katehezu skupa s mladima u svojim župama da, ako su u mogućnosti, s njima i za njih slave svetu misu.

Nakon molitve krunice, nadbiskup je predvodio misno slavlje u koncelebraciji s biskupom Ćurićem te nazočnim svećenicima: nadbiskupijskim povjerenikom za pastoral mladih vlč. Mariom Žigmanom, domaćim župnikom vlč. Mirom Tomasom, vlč. Domagojem Lackovićem, vlč. Filipom Sertićem, vlč. Mariom Brkićem, vlč. Petrom Maskaljevićem te fra Matijom Marijićem.

Nadbiskup Hranić u svojoj je propovijedi, oslanjajući se na dnevna čitanja (Jer 11, 18-20 i Iv 7, 40-53), progovorio kako se možemo nositi s različitim, podvojenim mišljenjima o Isusu s kojima i koje živimo i nosimo u današnjem svijetu. Vidimo to na primjeru Nikodema, koji se prije, u strahu od farizeja, skrivao i noću dolazio razgovarati s Isusom. Njegov se strah, nakon otvaranja srca istini, pretvara u hrabrost. On se zauzima za Isusa govoreći kako taj isti Zakon na kojega se pozivaju, ne dopušta nekoga osuditi bez da ga sasluša i čuje što on o tome govori (usp. Iv 7, 51).

Često se i mi bojima da ćemo zbog svojih vjerničkih stavova i ideala koje živimo ispasti zatucani i neuki, da ćemo biti ismijani ili ostavljeni sami. Zbog toga živimo u strahu i ponekad podlegnemo napasti i prešutimo ili zanemarimo svoje osobne kršćanske stavove. U takvim situacijama moramo, poput Nikodema, ostati hrabri i povjeriti svoje rasprave i poteškoće koje doživljavamo Bogu koji nam u tome pomaže. Ne smijemo tražiti riječi i prilike kojima bismo pobijedili one koji nas napadaju, već smireno tražiti Boga koji će nam pomoći ostati mu vjerni i u svemu zauzeti pravi stav, istaknuo je nadbiskup u propovijedi.

Nakon misnog slavlja uslijedila je zajednička večera te kratko čestitanje povodom nadbiskupovog 60. rođendana. Anamarija Buzgo